U svom svijetu....

subota, 12.08.2006.

Baš su pogodili trenutak... cerek

Image Hosted by ImageShack.us
Još uvijek nisam mogla vjerovati da se ovo događa jer mi se on stvarno oduvijek sviđao...Bila sam u sedmom nebu,ali savjest me vukla da pomognem Eddyu.Istrčali smo držeći se za ruke.Prvo mjesto koje mi je palo napamet je bio jedan kutak šume u koji Eddy često zalazi u trenutcima teške depresije pa smo se aparatirali do dotičnog mjesta.Nije ga bilo.Nešto me čudno počelo stezati oko srca,nazvala bih to panikom.Onda mi je došlo do mozga da je Eddy sklon alkoholu da utopi tugu te smo se ubrzo našli u Zakutnoj ulici.Na svu sreći tamo je bio,premda mrtav pijan.Primila sam ga za ruku te se skupa s njim aparatirala doma.Polegla sam ga u krevet i donjela mu čašu vode da se malo smiri.Zatim sam bijesno izašla iz sobe da kažem Michaelu da je sve u redu osim što je čovjek pijan ko letva.Izašli smo u dvorište i sjeli na moju ogromnu ljuljačku.
"Rekao sam ti da će sve biti ok,nisi se trebala toliko brinuti"-rekao mi je primajući me za ruku.
"Ma znam,ali ti jednostavno ne znaš kakav je to osjećaj.Otkad sam bila dovoljno stara da se brinem za sebe,automatski sam se morala brinuti i za njega.I tako skoro moj cijeli život,odnosno,otkad idem u Hogwarts..."-tužno sam uzdahnula i malo podigla glavu te mi je laknulo kada sam vidjela da nam se usne približavaju...Bilo mi je zaista lijepo,ali lijepo na onaj način da vas cijelo vrijeme prolaze trnci.Mike je bio jedini dečko s kojim sam imala takav osjećaj.Možda i zato što mi se jedini oduvijek sviđao.Nikada nisam mogla niti sanjati da ćemo doći do trenutka kada ćemo se ljubiti u mom dvorištu i to na mojoj ljuljačci koja je ujedno i jedini opstali izum ujaka Eddya.Mogli smo ostati tako satima,ali nisam htjela da mi se veza(iako trenutno još neslužbena) svede samo na ljubakanje jer sam ponekad zaista uživala u razgovoru s njim.Tako da sam se odvojila od njega upravo kada su se na ulazu u dvorište pojavili (čitaj obrušili) ni manje ni više nego moja mama,Cristopher i Lucy.Bilo mi je neugodno kao nikada u životu.Pogledala sam ga i samo prošaptala :"Budi hrabar",na što se on samo uozbiljio i ustao s ljuljačke.
"Pa...Mama,nisam te očekivala baš pa onda...Eh,i Cristopher,Lucy,dobro došli..."-pozdravila sam se sa svima njima.A zatim im obratila pažnju na Michaela (bio mi je mali bed zbog Lucy jer ona zna kakve su priče kružile po Hogwartsu o Michaelu,ali morala sam i to pretrpjeti)-"Pa,ljudi,ovo je Michael,moj prijatelj..."-na ovaj dio prijatelj obrazi su mi se lagano orumenjeli...
Začudo,sve je ispalo potpuno normalno...Iako,Mike je rekao da bi trebao polako krenuti doma da se njegovi ne brinu.Tako da se aparatirao i nestale su moje brige oko toga...
Moram priznati da mi nije baš predrago što su tako nenajavljeni došli.I još me jedna sitnica mučila; naime,na našem čarobnjačkom satu je kazaljka na kojoj je Eddy pokazivala da je u smrtnoj opasnosti.A Eddy je sada u savršeno dobrom stanju,osim što je malo pripit.To mi je bilo jako čudno,ali nisam imala vremena o tome razmišljati jer sam morala pripremiti mami,Chrisu i Lucy sobe.
Nije mi trebalo dugo,par pokreta štapićem i sve je bilo na svojem mjestu.Lucy me odmah počela ispitivati o Michaelu tako da sam joj sve morala objašnjavati.Mislim da je bila pomalo ljubomorna jer se i njoj pomalo sviđa...Ali to nije moja briga smijeh...
Zatim sam imala neke tipične razgovore s mamom u kojem sam je naravno optužila za nepristojnost i to kako mi se nije najavila da će doći.Pogledala me kao čudaka i rekla:"Pa ja sam ti poslala to pismo,isto kao i ono u kojem sam izrazila želju da dođeš malo k nama sad pod praznicima...Kako nisi odgovarala,mi smo se odmah aparatirali ovdje.Nisam znala u čemu je problem"-meni je sve to nekako bilo sumnjivo pa sam otišla k Eddyu...

- 17:21 - Komentari (30) - Isprintaj - #

utorak, 08.08.2006.

Konačno nešto novo: i dobro i loše

Image Hosted by ImageShack.us
Ok,nisam pisala već sto godina i sigurno nemate pojma što se više sa mnom događa.Kad nemam niti sama,jesam li poludjela,ili me jednostavno izbezumio Eddy...Uglavnom,o ovome nisam nikada voljela govoriti,ali nikad u životu nisam bila zaljubljena.To sam danas shvatila,doznat ćete i kako.
Ima dosta do toga jer se dogodilo još hrpetina stvari za vrijeme mog nepisanja.Neko vrijeme su neke cure iz Hogwartsa bile tu,ma znate,ono,tulumi i spika...Onda smo ostali samo Eddy i ja.Eddy je bio u komi,plakao je stalno,ali non stop...
Zatekla sam ga na nekom panju kada je samo jecao.Sarkastičnim glasom sam ga upitala:"Kako to da sada ne plačeš?"-pogledao me pogledom tužnog psića i tiho izustio:"Nemam više suza..."-samo sam ga ljutito pogledala i zaderala mu se nek si popije vode. Bio je u depresiji zbog Keire...Još dodatno ga je uništio odgovor Čudnovatih sestara
na njegov upit o tome treba li ima svirač ritam gitare jer je primjetio da im to,uz malo više sredrapajućih pjesama treba...Naravno da su mu otpisale da im ne treba takvo što,te neka samo nastavni doma veselo vježbati gitaru.
To ga je dotuklo i pobjegao je od kuće...Nisam ga vidjela već 2 dana...Tko zna gdje je,jako se brinem zbog toga.Moram li napomenuti kako je to djetinjasto od njega,pa nisam mu ja mama...
To me oduvijek brinulo,ja sam uvijek bila osoba koja je cijeli život postrance od svega.Uvijek su Keira i Agatha bile u centru pažnje sa svojim ljubavnim životima dok sam se ja uvijek svemu tome smijala sa strane.Tek sam sada shvatila koliko sam zapravo neiskusna.Mislim,imala sam svega par dečki na nagovor cura,ali ono,ništa ozbiljno kao što ima naprijmjer Agatha s Tomom ili Keira sa Seamusom.Kao da sam jedan važan dio propustila..Točno tako se osjećam...Odnosno,tako sam se osjećala...Sve do jučer navečer...Sjedila sam u dvorištu plačuči od muke i brige što nije bilo Eddya.Odjednom sam osjetila nečiju ruku na svom ramenu.U tom trenutku su me prošli takvi trnci,okrenula sam se i vidjela Michaela,jednog Ravenclawa s moje godine.Iznenadila sam se jer nikada prije nismo bili baš u nekom kontaktu,mislim,tu i tamo smo morali nešto raditi za školu,ali to je bilo sve.Ono što on nije znao je da mi on zapravo oduvijek sviđao,ali to nitko nije znao tako da sam tada već bila nervozna i pomalo nesigurno sam ga pitala:"Trebaš li nešto? Kako to da si došao"-govoreći to ustala sam,a on je spustio glavu i odgovorio:"Pa,zapravo,ne znam kako da ti kažem..."-bila sam jako zainteresirana,ali nisam se htjela nadati ničemu stoga sam se samo nasmiješila i rekla:"Da,a što mi to želiš reći...?-postao je malo sigurniji u sebe.-"Pa...Htio sam ti reći da...Joj,Kiara,ovo mi je sve tako grozno...Reći ću ti istinu;popušio sam okladu i dečki su me natjerali da ti priznam..."-tu mi je srce već htjelo iskočiti van... -"Pa,no,ovaj,da mi se sviđaš...Ali evo,sad znaš,nemoj mi se molim te smijati znam da si ti jako izbirljiva što se tiče dečki i ono,zaboravi ovo što prije...-nisam znala što bih mu rekla pa sam se cijelo vrijeme smješkala kao idiot dok nisam napokon skupila snage i rekla mu:"A što ako ti kažem da se i ti meni sviđaš koliko i ja tebi?-dignuo je konačno glavu i zadovoljno se nasmiješio,kao da mu je sve ovo bio neki plan.Zatim me primio oko struka i poljubio.Činilo mi se kao da je poljubac trajao vječno,makar ni u stvarnom vremenu nije bio puno kraći..."Kako to da mi nisi prije ništa o tome rekao?"-pitala sam ga kad smo se napokon odvojili jedno od drugoga."Pa ne znam,mislio sam da stvarno imaš neki prokleto izbirljiv ukus kad si stalno odbijala nekoga...Bila si valjda samo s dvojcom i to su svi neki bili najpopularniji na školi."-ovo što je rekao je bilo potpuno besmisleno upravo zbog toga jer je i on osoba za kojom pola škole slini-"Joj,pa znaš ti mene...Ma šalim se,gle,nisam ja bila s njim jer su najpopularniji,niti zato jer su mi se sviđali ili nešto takvo,nego zato jer su me Keira i Agatha na to nagovorile.Evo,to ti je moja jadna istina...."-cijelo vrijeme mi je djelovao kao da se ludo zabavlja dok sam mu to govorila,bio je baš sladak...Ali onda mu se maknuo smješak dok je pogledao na moj čarobnjački sat.Strelica na kojoj je pisalo Eddy pokazivala je "U smrtnoj opasnosti"-pokazao mi je to dok sam ja počela paničariti.Rekao je da ćemo ga skupa ići spasiti i neka se ne brinem...Pa tko se zaboga ne bi brinuo????

- 17:41 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.07.2006.

Svijet se vrti oko Eddya

Tako je došao i taj dan,sve su pozivnice već bile poslane,a Anira,Dante i ja smo morale što neprimjetnije sve pripremiti za party...Naravno,bilo je teško jer je Eddy cijelo vrijeme hodao za nama gnjaveći nas oko rima za balade...Čini mi se da je zaista zaboravio da mu je rođendan...Inače,sad se ja više brinem o njemu nego on o meni.Bez mene ne može ništa,tako da uvijek svuda ide sa mnom,a kad sam ja u Hogwartsu uvijek se zaposli u Hogsmeadeu da bi se češće vidjeli...
I svake godine on je meni priređivao party,ali ja sam naravno,bila svjesna da mi je rođendan.Ali na te tulume uvijek su dolazili sami neki njegovi prijatelji (čitaj manijakalni luđaci) koji su se svaki put tako napili i razgalamili da su se svi susjedi žalili...
Rođendansko popodne se sve više približavalo,a mi smo postajale sve živčanije jer nas Eddy nije puštao na miru...
Tako da smo bile prisiljene reći mu za taj prokleti party...Ipak je bio sretan...
Polako su počeli stizati gosti...Prvi su stigli moj bratić Seamus i Keira.Keira se odmah počela opravdavati :"Joj,sorry što kasnimo,uvijek nam je bed bio zadnji doći..."-malo sam je čudno pogledala i rekla:"Pa...Zapravo,vi ste prvi."-Keira se ljutio okrenula prema Seamusu i malo tiše rekla(ali dovoljno da sam je mogla čuti): "Znala sam...Uvijek me požuruješ,sad smo tu ko neki jadnici..."-zatim je zacoktala i nastavila :"Uvijek sam ti govorila:ako želiš doći sa stilom,dođi zadnji...Ali ne..."-tu je povisila glas na normalu:"Mi smo morali doći prvi..."-Eddy ju je samo pogledao a ona mu se nasmiješila kad ga je vidjela (u životu nisam vidjela da netko tako brzo mijenja raspoloženja kao ona) i već je nešto počela s njim pričati...
Još kad su se prije upoznali,Eddy je bio jednostavno oduševljen...Tako da smo samo Seamus i ja komentirali kakav je život uz Eddya (jer on je nekada znao doći na praznike)
Sljedeći su došli Alma i njezin brat Alan...Donjeli su Eddyu kolekciju trzalica...Bio je sretan...
Zatim su stigle Diana i Irma...
U cijeloj toj gužvi oko planiranja zabave,nisam niti primjetila koga su sve pozvale Dante i Anira (ja sam bila zadužena za cugu party)...Tako da sam se poprilično iznenadila kada su pristigli Jack i Steven...
Sa Stevenom nikada nisam bila u dobrim odnosima pa mi je bilo i čudno da je uopće pristao doći.Zatim je stigla i Agatha,ona je bila zadnja od našeg Hogwartskog društva.Keiri su se zasjajile oči,da bi nakon nekog vremena počela lagana prepirka...Bila je užasnuta zbog Agathinog "spetktakularnog" dolaska (tako je to Keira rekla,a Agatha je samo ušetala na zabavu)...
Atmosfera se podigla kada je Eddy složio krug (u kojem su sjedili svi,a on je bio u sredini i svirao gitaru) i svatko je morao smisliti neki stih u baladi...Tako da je te večeri umro različitim smrtima; od gušenja plinom,do "avade kedavre" i tako dalje,da sada ne nabrajam...Kasnije su se svi napili plamenviskija i pivoslaca i to je postao razuzdani tulum...Svi su naokolo plesali dok su se neki i zatvorili u sobe... ( i to moju,fuj...) Jer bilo je i nekih nepozvanih gostiju s kojima su se cure brzo "skompale"...Eddy je bio sretan kao nikada u životu...Dok su se ovi još opijali,on je sjedio postrance...
Otišla sam do njega da vidim što mu je sad...Samo je sjedio pored jezera i pušio lulu.
"No,Eddy,što ti je sad? Maloprije si bio sretan,ipak ti je 29. rođendan..."-samo je uzdahnuo i upitao me:"Zašto život tako brzo prolazi?? Zašto sam ja tako star? Da sam barem malo mlađi..."-moram priznati da sam se tu pogubila,inače ga sve kužim,ali ovo mu je ipak 29. ,a ne 50. rođendan (znači nije kriza srednjih godina)
"Daj reci,što te muči?"-bila sam uporna.
"Obećaješ da nećeš nikome reći?"-kimnula sam s glavom i rekla :"Da,no,dobro,obećajem"-sumnjičavo me pogledao i rekao:"Zakuni se!"-bilo mi je to totalno smiješno...Te vrtićke fore,ali ipak sam rekla:"No,kunem se,časna riječ, ili što već želiš čuti..."
"Pa...Zapravo...Istina je...Netko mi se sviđa..."-pogledala sam ga sa zanimanjem,nikada još nije bio zainteresiran za nekoga.
"Da..A tko to,ako se smije znati?"-znatiželjno sam ga upitala.
"Pa..u tome i je stvar,glupo je..."-sad mi nije ništa bilo jasno.. "Pa što je glupo,reci...?"
"No dobro,sviđa mi se Keira,znam da je glupo i sve,ali ne mogu si pomoći..."-rekao je ovo takvom silnom brzinom da ga pola toga nisam razumjela...Ali najvažnije sam skopčala :"Molim?!?!?Keira?!?!? Pa ona..joj"-nisam znala što da mu kažem,lupila sam se po glavi...I mislila sam si...Pa njih dvoje su totalno slični...
"Znam da je glupo,a ona je i puno mlađa od mene...Pa mislim,hoda sa Seamusom"-to su sve bile činjenice koje se nisu mogle opovrći...
"Gle,sad trpi,nema ti druge...."-kimnuo je s glavom i briznuo u plač...
Otišla sam vidjeti što se događa u kući...Već je bilo skoro jutro tako da su svi skoro spavali....

Image Hosted by ImageShack.us-ovo sam ja na "okaljanom" krevetu smijeh-

- 13:07 - Komentari (30) - Isprintaj - #

petak, 07.07.2006.

Moja svakodnevica...

Bilo je rano jutro kada sam začula već dobro poznati zvuk gitare.Nevoljko sam se ustala iz kreveta te sam se samo bacila pod pipu da se umijem.Sišavši u dvorište,imala sam priliku vidjeti već dobro poznati prizor:ujak eddy sjedi na panju i svira svoju nanoviju baladu.Njegove balade najčešće imaju istu melodiju,ali svaki put izmijenu riječi ne bi li umro što strašnijom smrću.Sada sam već prerasla to da me on služi stoga sam ga upitala :"I...Kako ovaj put umireš?"-malo je podigao pogled od gitare te nevoljko odgovorio:"Bacam se pod ludog medvjeda jer mi više nije do života..."-okrenula sam se na drugu stranu da me ne vidi kako se smijem,a kad sam se malo smirila,samo sam zakašljala i komentirala:"Joj,stvarno strašna smrt...Ali meni je bolja bila kada ti je netko stavio sumpornu kiselinu u vodovod pa ...Znaš dalje...Nego,što ćeš za doručak?"-pogledao me kao da sam napravila najveću strahotu na svijetu:"Ja tu upravo tugujem nad svojom pjesmom...I ti samo tako dođeš...I pokvariš mi trenutak tim pitanjem??"-glasno je uzdahnuo nestrpljivo kimajući glavom:"Vidiš kakva si...Niti ti,kao ni tvoja majka ne znaš cijeniti umjetnost,ti tu letiš na metli umjesto da sviraš..."-ovo je bila takva besmislica upravo zbog toga što i ja,i moja mama,volimo umjetnost...Ako,naravno,o njoj govorimo.Nisam ga htjela uvrijediti stoga nisam reagirala na ovu direktnu uvredu i samo sam ponovila pitanje:"I...Što ćeš onda za doručak?"-ovaj put je odlučio biti "dobar" stoga je preko volje odgovorio:"Ma radi što hoćeš,sve je ok,samo mi napravi fini topli kakao..."-baš kad sam se počela aparatirati doviknuo mi je:"Ali nemoj zaboraviti popapriti!",svi oni O u mojoj glavi (znate ono,odlučnost,odredište,blablabla) su mi se pomiješali,pa sam napravila najgoru glupost;glava mi je stigla u kuhinju dok mi je ostatak tijela još uvijek ostao u dvorištu.Ujek Eddy se onesvjestio.Čekala sam sat vremena u ovakvoj pozi dok nisu došli iz Munga po mene da mi to srede...Prvo smo tamo čekali sat vremena na red da bi me kasnije vidarica samo jednim trzajem štapića vratila u normalu.
"Eto to sada tvog papra!"-rekla sam mu kroz smijeh.
"Ja se stvarno nisam šalio."-znala sam ja jako dobro da on to misli za ozbiljno,mislim,nisam ja ta koja jede pasanca u umaku od čokolade....
Kasnije smo stigli doma gdje su me dočekale Dante i Anira,frendice iz Hogwartsa.Pošto sam ja malo starija od njih,ponosno sam se aparatirala posvuda,pa makar i za par metara dalje...Moram li napominjati da sam za svaku sitnicu koristila magiju?? Kako je lijepo biti punoljetan...
Ali prije svega,upoznala sam ih s Eddyem i one su oduševljene...Baš ih je impresionirao...
Inače,zaboravih napomenuti da je moj ujak stručnjak za skupljanje stare "krame" po cijelom dvorištu...Prije je radio u Hogsmeadeu,ali je odustao jer mu posao nije išao...Ali svi ga vole,premda je potpuni propalitet (nema niti dozvolu za aparaciju)...
U ime toga,što je takav propalitet kojemu je slučajno sutra rođendan (na koji je sigurno zaboravio,ili se barem tako pravi),Dante,Anira i ja odlučile smo pripremiti ludi tulum...Sad baš pišemo pozivnice...Pa,da čujem,tko sve želi ići??

Image Hosted by ImageShack.us
Inače,ovo je on u svom "trenutku" smišljanja pjesme (tu mu već suze naviru na oči)

- 17:15 - Komentari (19) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.07.2006.

Here I am

Bok svima,ja sam Kiara.Pohađam Hogwarts,na 7. sam godini,Gryffindorka.Igram metloboj i u ekipi sam vratar.Zauzima mi dosta slobodnog vremena tako da mi ocjene nisu baš bajne.Mislim,solidne su kad se potrudim.Najbolje prijateljce su mi Slytherinke,Keira i Agatha.Trenutno nemam dečka (ali ću ga imati) jer ni za to,nažalost nemam vremena.Imam preslatku vjevericu Vilku koju Keira ponekad (čitaj svakodnevno) voli mrcvariti...
Živim kod ujaka koji je malkice čudan,ali mi je to ok (nikad mi nije dosadno). Njegov poseban specijalitet je pasanac s umakom od čokolade,koji ja,naravno,kao svaki normalan čovjek,ne jedem.Često smišlja balade o samom sebi,najčešće imaju tragičan završetak što ga često tjera u plač lud...
Ludosti o mom ujaku,što ćete još vidjeti,čuvam za kasnije.
Ne shvaćam ljude koji ne vole metloboj,kao što su Agatha i Keira...Uvijek okreću očima kada im kažem da moram ići na trening,a Keira ne bi pogledala utakmicu niti da joj platite.Premda je tu i tamo išla gledati Jacka tek reda radi...
One prekrasan ljetni dan iskoriste ljenčareći i jedeći čokoladu pokraj jezera,dok ja uživam u povjetarcu na svojoj Srebrnoj strijeli koja je sada jedna od najpopularnijih metla...

Image Hosted by ImageShack.us

P.S. Ubacujem likove u priču,samo se javite i ostavite opis,ostalo ja sređujem :)...

- 20:46 - Komentari (15) - Isprintaj - #